Изабери језик:
Тема броја

СРБИЈА – САВРЕМЕНИ СОЦИЈАЛНИ И ПОЛИТИЧКИ ИЗАЗОВИ

УЛОГА ПАРТИЈА ЗЕЛЕНИХ У ПОЛИТИЧКОМ СИСТЕМУ СРБИЈЕ (1990-2020)

Сажетак

Зелена странка спада у групу оних политичких странака у Србији које су настале у освит обнове вишестраначког система. У међувремену, зелена партијска сцена је бивала све бројнија, међутим без утицаја на формирање извршне власти. Партије Зелених у Србији прешле су дуг пут подела и трансформација, при чему се може приметити да се не разликује много од осталих партија које су се у посматраном периоду (1990⸻2020), појављивале и нестајале на партијској сцени Србије. И ту се завршава свака сличност са другим партијама. За разлику од већине развијених држава Европе чији су грађани одавно препознали важност еколошких питања, што се огледа не само у нивоу еколошке свести већ и у броју мандата које партије Зелених добијају на националним изборима, то у Србији, нажалост није случај. Не само да расте број партија Зелених које чине владу у многим европским државама, него и у Европском парламенту расте број њихових посланика (на изборима за Европски парламент 2019. године, коалиција Зелених партија је избила на четврто место по снази освојивши 68 мандата, 20 мандата више него 2014. године). Паралелно са овим дешавањима на европском нивоу, партије Зелених у Србији су највећи успех у погледу броја мандата, освојиле на парламентарним изборима одржаним 2016. године, када је партијама са зеленим предзнаком припало укупно три мандата. Циљ овог рада јесте да покуша да пружи одговор на два питања: прво питање је како и колико су се партије Зелених током три деценије учешћа на парламентарним (али и републичким изборима) мењале а друго се логично надовезује на прво – зашто још увек немају боље резултате, имајући у виду промену свеукупне европске парадигме о важности питања заштите животне средине, са једне стране, и неопходност примене европских еколошких прописа као саставног дела Поглавља 27, једног од кључних и најскупљих преговарачких поглавља на путу ка чланству у ЕУ за које Србија још увек није близу отварања.

кључне речи:

Референце

    • „Zeleni” Srbije Program. 2011. http://zelenisrbije.org/wp-content/uploads/2011/06/Program-Zeleni-Srbije.pdf.
    • Beta. 2019. „Osnovana stranka slobode i pravde Dragana Đilasa.” 19. april 2019. https://beta.rs/vesti/politika-vesti-srbija/109890-osnovana-stranka-slobode-i-pravde-dragana-djilasa.
    • Bubnjević, Slobodan. 2010. „Lepe želje i ekološka stvarnost.” Vreme, 17. јun: br. 1015.
    • Energetski portal. 2016. „Osnovan ujedinjeni zeleni front.” 31. oktobar 2016.
    • Lišanin, Mladen. 2010. „Od pacifizma do militarizma: nemačka partija Zelenihˮ Politička revija 26 (4): 231-248. doi.org/10.22182/pr.2642010.12.
    • Milić, Dimitrije. 2020. „Šta stoji iza uspeha Zelenih u Evropi?” Talas. https://talas.rs/2020/06/05/sta-stoji-iza-uspeha-zelenih-u-evropi/.
    • Milošević, Milan. 2006. „Dvojci i kormilari.” Vreme, 7. decembar: br. 831.
    • Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije [MDULS]. 2010. Spisak brisanih političkih stranaka. Beograd: Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije.
    • Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije [MDULS]. 2021. Registar političkih stranaka. Beograd: Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije.
    • Nadić, Darko, i Repak, Dragana. 2011. „Ekološka politika Srbije.” U Javne politike Srbije, ur. Podunavac, Milan, 107 -133. Beograd: Heinrich Boll Stiftung.
    • Nadić, Darko. 2004. Partije zelenih u Evropi. Beograd: Grafolik.
    • Nadić, Darko. 2006. „Ideologija partija zelenih.” Teme 30 (3): 441-455.
    • Nadić, Darko. 2012. „Značaj jačanja demokratskog i političkog kapaciteta u ekološkoj politici Srbije.” Sociologija 54 (1): 71-86. doi:10.2298/SOC1201071N.
    • Novi magazin. 2020. „Seča Srbije.” 27. avgust 2020.
    • Orlović, Slobodan P. 2015. „O zelenim političkim strankama.” U Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 49 (3): 1109-1125. doi:10.5937/zrpfns49-9849.
    • Podunavac, Milan. 2011. Javne politike Srbije. Beograd: Heinrich Boll Stiftung.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 1990. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 1990. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 1990. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za predsednika Republike održanih 1990. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 1992. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 1992. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2003. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 2003. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2012. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 2012. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2012. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za predsednika Republike održanih 2012. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2014. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 2014. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2016. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine održanih 2014. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2017. Publikacija Republičkog zavoda za statistiku o rezultatima izbora za predsednika Republike održanih 2017. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Republička izborna komisija [RIK]. 2020. Ukupni rezultati izbora za narodne poslanike Narodne skupštine, održanih 21. juna 2020. godine i ponovljenih na 234 biračka mesta 1. jula 2020. godine. Beograd: Republička izborna komisija.
    • Stojanović, Boban. 2013. „Ekološke politike u programima političkih partija i predlozima javnih politika.” Zeleni Srbije. http://zelenisrbije.org/wp-content/uploads/Boban-Stojanovi%C4%87-Ekolo%C5%A1ke-politike-u-programima-politi%C4%8Dkih-partija-i-predlozima-javnih-politika.pdf.
    • Todorović Lazić, Jelena. 2019. Javne politike u Evropskoj unijiosvrt na politiku zaštite životne sredine. Beograd: Institut za političke studije.
    • Zelena stranka Program. 2014. https://www.zelenastranka.rs/dokumenti/program/.
периодика Српска политичка мисао 2/2021 2/2021 УДК 329.63:316.334.5(497.11) 41-57